Trenutno svi podaci ukazuju na to da će veliki broj današnjih profesija biti automatizovane od strane vještačke inteligencije. Čak ni poslovi za kojima je još uvijek velika potražnja nisu bezbjedni, poput programera.

Mark Cuban, američki milijarder koji je svoje bogatstvo stekao razvijanjem softvera i vlasnik Dallas Mavericks-a tvrdi da je programiranje bilo fantastičan posao prije par godina, ali da već kroz 5 godina možemo vidjeti vrtoglav pad potražnje, kada će doći do kako on to kaže „automatizacije same automatizacije“ gdje će kompjuteri naučiti da pišu softvere bolje nego sami ljudi.

On tvrdi da je trenutno najvažnija vještina za kojom će biti ogromna potražnja u budućnosti kreativno razmišljanje. Usred sve većeg priliva informacija i podataka, biće potrebni novi, originalni pogledi na svijet i drugačije perspektive. Tu nastupaju humanističke studije.

Da li će se sve baš tako odigrati, ostaje da vidimo. Ono što sad možemo preduzeti i što nam već danas može donijeti koristi jeste ulaganje u kreativnost i razvoj originalnih ideja, nezavisno od toga čime se konkretno bavimo.

„Originals“ je nova knjiga Adama Grant-a, najmlađeg redovnog profesora ugledne Wharton biznis škole i jednog od 25 najuticajnijih menadžment stručnjaka. Knjiga je puna nekonvencionalnih istraživanja i savjeta kako da originalno mijenjate svijet, i ubijedite nevjernike u vrijednost vaših nesvakidašnjih ideja.

Ne prihvatajte status quo

Tražite mane u ponuđenim vrijednostima. Kad shvatite da su sve sisteme oko nas stvorili ljudi, shvatićete da nisu „Bogom dati“ već puni nedostataka, i da ste tu da biste ih mijenjali.

U jednom interesantnom ogledu, Grant je zaključio da je vrsta pretraživača koju osoba koristi na kompjuteru odličan indikator njenih inovatorskih sposobnosti. Naime, za one koji koriste default pretraživač koji dođe uz računar (Internet Explorer ili Safari) je malo vjerovatno da će napuštati komfor zonu. Ali za one ljude koji utroše vrijeme da istraže, „skinu“ i počnu da koriste alternativni pretraživač (obično Firefox ili Google Chrome) postoji veća vjerovatnoća da će biti inovativni. Ova pretpostavka je testirana i ono što je on zaključio jeste da su agenti call centara koji su koristili Google Chrome ili Firefox bili uspješniji, kreativniji i generalno zadovoljniji na poslu.

Kvanitetom do kvaliteta

Obično se pretpostavlja da da bismo stvorili zaista originalno i inovativno djelo, moramo da usredsredimo svu svoju pažnju na svega par pokušaja i izglačamo ovih par pokušaja do savršenstva. Ovo, kako Grant tvrdi nije tačno. On smatra da je najbolji način da se poveća originalnost da se proizvodi što više ideja.

Za primjer navodi Mocarta, Baha i Betovena od kojih je svaki stvorio ogroman broj kompozicija, ali svaki ima samo šačicu kompozicija koje se regularno sviraju širom planete. Kad kažemo Maya Angelou, sjetimo se njenih memoara I know why the caged bird sings i pjesme Still I rise, zaboravljajući pritom na ostalih 6 njenih autobiografija i još 165 napisanih pjesama. U knjizi navodi još mnogo primjera.

Dakle bolje je da generišemo mnoštvo ideja nego da kuvamo i pokušavamo da dovedemo samo par njih do savršenstva.

Uronite u nešto novo

Sada je pravo vrijeme da se posvetite tom hobiju kao što ste oduvijek željeli. Adam Grant tvrdi da se „originalnost povećava kada proširujete referentni okvir“.

On navodi istraživanje koje poredi sve naučnike dobitnike Nobelove nagrade od 1901. do 2005. sa „običnim“, uspješnim naučnicima koji su živjeli u istom periodu i nisu osvojili Nobelovu nagradu. Došlo se do zaključka da je za Nobelovce postojala veća vjerovatnoća da su se bavili umjetnošću nego manje uspješni naučnici. Slična studija u Americi pokazala je da za one Amerikance koji su osnivali preduzeća i registrovali i primjenjivali patente postojala veća vjerovatnoća nego za njihove kolege da se u slobodno vrijeme bave i crtanjem, slikanjem, arhitekturom, pisanjem, muzikom itd.

Stoga je bezbjedno reći da interesovanje za umjetnost među preduzetnicima, uglednim pronalazačima i naučnicima očigledno odražava njihovu radoznalost i inovativnost.

Drugi način da proširite svoj „referentni okvir“ kako to ovaj autor naziva, jeste da izvršite tzv. rotaciju posla i opremite sebe novim znanjem i vještinama potrebnim za novo radno mjesto.

Kao treći način, Grant navodi izlaganje novoj kulturi, bilo kroz putovanje, radni angažman ili prosto čitanjem i izučavanjem kulture i običaja neke nove sredine.

Odlaganje obaveza do poslednjeg trena i nije tako pogubno

Da, dobro ste pročitali. Ispostavlja se da je odugovljačenje obaveza nerijetka osobina velikih kreativnih mislilaca.

Dva najpoznatija govora u američkoj istoriji su najvjerovatnije Linkolnov govor kod Getisburga i „Imam san“ Martin Luter Kinga u Vašingtonu. Abraham Linkoln je u svega 272 riječi preformulisao Građanski rat kao potragu za slobodom i jednakošću koju garantuje Deklaracija nezavisnosti.

Međutim ono što je nama interesantno jeste da je predsjednik imao dvije nedjelje da sastavi govor, koliko je prošlo od poziva do samog dana govora. Dan pred polazak u Getisburg, Linkoln je imao samo pola govora, da bi završni pasus dopunio noć prije, a završni oblik govoru dao tek na jutro samog održavanja. Čekao je zato što je želio da dovede govor do njegovog najsnažnijeg oblika.

Slična stvar je i sa Martin Luter Kingom koji je imao par mjeseci da sastavi svoj govor. Nikako nije mogao da se odluči u kom bi pravcu poveo svoj govor, pa je čekao do svega četiri dana pred samo njegovo održavanje da se pozabavi govorom. Znao je da je to veoma važan događaj u borbi za građanska prava i želio je da sakupi najbolje ideje i da sve od sebe. Za vrijeme samog govora čuvena pjevačica Mahalija Džekson mu je doviknula „Pričaj im o snu, Martine!“ što ga je podstaklo da baci rukopise i improvizuje pred 250 000 ljudi okupljenih na maršu i u poslednjem momentu ubaci čuveno „Imam jedan san.“

Navedite razloge ljudima zašto ne bi trebalo da daju podršku vašoj ideji

Zvuči potpuno kontradiktorno, ali autor „Originalnih“ daje veome interesantan primjer za ovu neobičnu taktiku ubjeđivanja.

Rufus Griscom i Alisa Volkman su bili novopečeni roditelji kada su pokrenuli duhoviti blog o roditeljstvu, Babble. Kada je Rufus reklamirao svoj projekat investitorima odlučio je da uradi nešto nesvakidašnje i otvori svoju prezentaciju sa slajdom koji je sadržao 5 razloga zašto investitori ne bi trebali da ulože u njegovu ideju. Iako možda nelogično, ovom metodom je dobio oko 3 miliona dolara za finansiranje.

Samo par godina kasnije uputio se u Disney kompaniju i pokušao da im proda svoj blog na isti način. Na jednom od njegovih slajdova pisalo je i „Evo zašto ne treba da kupite Babble“. Dizni je kupio Babble za 40 miliona dolara.

Postoji više načina zašto ovo funkcioniše. Investitori obično s podozrenjem prisustvuju prezentacijama ovog tipa, jer znaju da pokušavate da im nešto prodate. Međutim, tehnika isticanja slabosti kojom se Rufus poslužio je potpuno razoružala investitore čija je prva reakcija bila smijeh, posle čega se obično više opuste jer im atmosfera više ne miriše na prodaju. Niko ne pokušava da im nešto „uvali“. Ovaj metod ne samo da razoružava publiku već čini da djelujete skromniji i vjerodostojniji.

Zadatak investitora i jeste da provale šta u vašoj organizaciji ne valja, a ako sami istaknete svoje slabosti vi ćete im olakšati posao i zadobiti njihovo povjerenje. Kako sam Griskom navodi: „Ako sam ja spreman da obznanim šta u mom preduzeću nije u redu, investitori pomisle: Mora da ima mnogo šta što jeste u redu.“ Objelodanjivanjem nedostataka svoje kompanije, otežavate publici da steknu sopstvenu sliku o manama vaše organizacije i navodite ih na zaključak da vaši problemi možda i nisu tako strašni.

Knjiga „Originalni“ je puna sličnih zanimljivih informacija, a ovo su samo neke od meni najzanimljivijih. Grantova uloga konsultanta u organizacijama poput: Google-a, Apple-a, Disney-a, UN-a, NFL-a, Goldman Sachs-a, mu je nesumnjivo dala pristup jedinstvenim uvidima, koji čine bitnu komponentu knjige.

Jedno je sigurno, ne postoji jedan jedini put do originalnosti. Ipak, svakako je interesantno sticati nova saznanja iz ove oblasti i vidjeti kako je to pošlo za rukom pojedinim originalnim ličnostima.